Ne volim da budim uspomene,sjedimo pa prica sama krene

“Ne volim da budim uspomene,sjedimo,pa prica sama krene.”
Kazu,najteze je pricati o gubicima..I ja se slazem sa tim..Treba imati i snage i volje,da se sjetis necega loseg.Tako,ja prvi put,skupljam snagu,i iskreno iz srca pisem o osobi,koja mi je promijenila pogled na zivot.
…Obican dan.Dosla sam po obicaju na fejsbuk,da ubijem vrijeme.Vidjela sam,zahtjev za prijateljstvo..Dvoumila sam se da li da prihvatim ili ignorisem,i nakon nekog vremena sam ipak prihvatila…Ime Nicola,a prezime cudno..Nisam bila sigurna da li se poznajemo..Odlucila sam da je pitam,i otklonim svoje sumnje..Ne,nikada se nismo upoznale..Nego,jednostavno..Zamjenila me sa nekim drugim..Ipak,to nas nije sprijecilo,da se bolje upoznamo..Bile smo toliko razlicite,da sam se ponekad zapitala:”Zaboga,kako ja mogu da se uopste dopisujem sa njom?”U pocetku mi je bilo cudno njeno shvatanje zivota,i svega onoga sto je oko nas.Vremenom sam shvatila,da je ona donekle u pravu,i da ja gledam svijet kroz “ruzicaste naocale”.Pocela sam intenzivnije da se dopisujem sa njom.Pocela sam prvi put u zivotu da shvatm njen svijet.Svijet alkohola i droge,seksa i ubistava.Pisala bi mi,i pisala o tome..A ja bih,ponekad stidno ubacila:”Ok”,ili “Zao mi je”.Takodje mi je pricala price “njenih prijatelja”-narkomana.Uglavnom,svaka je licila na onu prethodnu.Svi oni koji su se prepustili ovome,bili su sami,napusteni,siromasni..Ili je sve to bilo samo u njihovoj glavi?!Takodje mi je rekla da je i ona veoma usamljena,i da se prepustila alkoholu,a ubrzo i drogi.Javljala sam joj se sve cesce,govoreci da sam uvijek tu.Htjela sam da je izvadim iz tog svijeta droge,iako je bilo kasno.Davala sam joj uvijek jake dokaze zasto da to ne radi..Ali sam i sama nalazila jace razloge protiv toga..Pobijala sam sama svoju teoriju..I dalje smo se dopisivale,ali to nije bilo isto kao prije.Jednom prilikom mi je rekla;..”World is cruel,my little..Be careful..”Nisam znala sta mi porucuje time..Samo sam znala,da su samoubistva u njenoj druzini bila cesca nego prije;a to je ostavilo veliki pecat na njoj.To je dovelo do toga,da i ona to ucini.Napisala je oprostajno pismo,cijeg se teksta ne sjecam u potpunosti…Samo rijeci na kraju;”World is cruel,my little,be careful..”Prva misao nakon tog citanja bila je;”Djubre,prosvirala je sebi glavu!”Zatim sam briznula u plac.Ponijela se tako djetinjasto..I znam zasto je to uradila…Da skrati muke…Umrla bi prije ili kasnije,od droge,ili neceg drugog..Prosla je godina od toga…A ja jos uvijek nisam navikla bez njenih prica,o strani zivota,koju do tada nisam znala..I dalje cekam deset sati uvece,da se uloguje na fejs,i da dugo,dugo chatujemo...Zavrsicu ovo jednostavno,njenim rijecima;”Life is a game.You must play..Play hard,play fast,play free,play dirty,play,just play”.

WoW super je

hvala...